Go West (Balkans)

posted in: Flash-backs | 3

ili: „Šta sve možeš u Srbiji ako si stranac“
.

.
Sigurno se sećate ovog spota za
Pet Shop Boys… Voleo bih da čujem jednom našu verziju (samo ne znam da li bi mi bilo draže da je napravi „Beogradski Sindikat“ ili „Van Gog“). Novi tekst bi mogao da sadrži nešto od ogovora koje ću pokušati da dam u ovom tekstu (kao što sam obećao jednom prijatelju):

Ironično ili ne, sve veoma podseća na situaciju u kojoj sam se našao pre dvadesetak godina u Libiji (G.S.P.L.A.J.). Odsečen od sveta, 3000 kilometara od firme koja me je tamo poslala, 600 kilometara od prvog susednog kompjutera, Sa telefonima koji ne rade, bez interneta, sa poštom koja (možda?) dolazi jednom nedeljno… Sećam se ljudi koji tu i tamo znaju engleski, ali uglavnom nemaju pojma o čemu pričam…

Naravno bio sam u najdubljem od svih ponora očajanja u kome je neko nekad bio. A onda, dok mi je duša napuštala napaćeno telo, pogledao sam čitavu situaciju „odozgo“.

Odjednom sam shvatio da biti programer u Africi 90-tih – je božiji blagoslov! Ima jedna Arapska izreka: „Kad bi samo čovek znao KAD GA JE BOG POGLEDAO!“

Ja sam imao ludu sreću da to prepoznam. Mnogo kasnije, kad sam se vratio kući, znao sam da prepoznam (u očima mnogih stranaca) to isto očajanje, i da ljudima ispričam „pravu priču“…

Ako ste stranac u Srbiji možete biti uplašeni zec koji se boji svoje senke ili…

– Možete da „ladno“ ušetate u kancelariju nekog predsednika opštine (ili sličnog „glavonje“),i da mu složite priču kako ste rešili da uložite u Srbiju (koja je super zemlja, i koju mnogo volite… Srbi mnogo vole da im se laska!)
– Zatim će vas malo slikati za novine, rukovati se sa vama, voditi vas na ručkove i na medije. Onda će vam u četiri oka ponuditi privatni „dil“ (malo se cenkajte, ne dajte im više od 15%) Posle toga, na časnu reč, „propale“ firme, poljoprivredna dobra, tudje nekretnine, gradjevinsko zemljište… Sve može biti vaše!
– Najbolje u svemu je što to u stvari upšte ne mora ništa da vas košta! Samo obećajte („Majke mi mile!“) da će te platiti „čim stanete na noge“. Ako je projekat dovoljno veliki možete čak i da očekujete subvencije iz budžeta (novac poreskih obveznika – što da ne? Vi će te ga sigurno bolje upotrebiti)…
– Ako vas brine neka lokalna konkurencija – nema problema! Vaši novi prijatelji će sve uraditi za vas: „državne“ inspekcije, „radnički“ sindikati, „nezavisno“ sudstvo, „nezavisni“ mediji… Sve vam stoji na raspolaganju. I dok dlanom o dlan – nema više konkurencije (to su ionako sve lopovi i vucibatine)! I naravno – imaćete najbolji PR na svetu (Partijska Represija).
– Dovoljno je da zapamtite jednu stvar: Srbi mnogo vole strance. Našima ništa ne verujemo. Zato je kod nas skoro tradicija da Ministarstvo finansija i Narodnu Banku obično poveravamo strancima…

A šta ako niste taj „kalibar“?

Još uvek možete da u kafiću izvadite 500 eura, pitate konobara (na engleskom) da li može da vam razmeni pare…

Onda sednete, popijete piće, i malo sačekate dok se sponzoruše poubijaju oko vas…
.

3 Responses

  1. Милко Грмуша

    duhovito i precizno prikazano činjenično stanje..istina,ako strancima ne damo za "dž" neku firmu ili grad,daćemo mu bejzbol palicu u glavu..ali,ravnodušni biti nećemo..

    provincijalizam se sporo liječi…

  2. Miodrag Ristic

    Mislim da se tvoj komentar podjednako odnosi i na neka plemena sa Nove Gvineje – stim što oni umesto palice koriste kazan. Biće da je to više razlika u "ukusu" (bukvalno) – a to me navodi na tešku paralelu o kulturnim nivoima…

    Ipak mislim da je ovde u pitanju nešto banalnije: Moć povlašćenih da se "ogrebu" praveći opisane "sheme" – i nemoć ovih drugih da nesrećnim "strangerima" uzmu nešto više od siće iz džepova… Ispada da je najbolji deo populacije onaj ravnodušan. Te "treće" nisam spomenuo, iako oni čine većinu, zato što su uglavnom nevidljivi. Stranac (u svakoj zemlji) mora da nečim zasluži pažnju te grupe, mora da uloži napor da joj se približi, da je razume. Za pravi (ljudski) uspeh, to je jedini put. Ali, onima koji TO traže, ja to ne moram da kažem jer oni to već znaju…

  3. Милко Грмуша

    Ravnodušni su većina…sve elitističke teorije ih,ipak,potcjenjuju,pa se onda glorifikuju vukovi,lisice,lavovi…ovi,jel da,imaju prirodno pravo da šišaju ovce…

    Kulturni nivoi..ne znam postoji li neka analiza koliko se posjećuju biblioteke kod nas…ko ih posjećuje,starosna i profesionalna struktura posjetilaca..potom pitanje istima da li i pročitaju kad već posjećuju,i tako…ali,na stranu knjige i biblioteke,i u autobusu se to sve empirijski da utvrditi..:)

    Ništa,samo se držati žena,i gotovo :)..a pogotovo ako su strankinje :))

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *