Iza ćoška levo, pa pravo – do kraja sveta…

posted in: Flash-backs | 7

Moja drugarica i poslovni saradnik, nedavno se  udala  i odselila za Australiju. Kada je obećala da ćemo ostati u kontaktu izgledalo je to malo… Onako kako uvek izgleda, u takvim prilikama.  Ali – desilo se nešto neočekivano i sjajno: nastavila je da radi isti posao kao i do sada (urednik u izdavačkoj kući „Mali Nemo“), i sve se zaista nastavilo kao i ranije. Mailovi stižu redovno, telefon smo zamenili Skype-om, knjige se štampaju… Problemi? Naravno, uvek ima sitnih trzavica (tek da nam život ne bude dosadan), ali sve je potpuno isto kao da smo negde u komšiluku…

Ne znam zašto sam ovo uopšte pisao. Trebalo bi da sam se posle tolikih godina navikao na sve one lepe stvari koje nam tehnologija pruža. Pa opet – toliko se piše i priča o tamnoj strani stvari (ne samo tehnologije), da sam osećao ogromnu potrebu da kažem nešto pozitivno.

A, i kiša je najzad prestala da pada… Kakvo li je vreme u Sidneju?

Mmm, miriše more…
.

7 Responses

  1. amarilis.online

    Ma svet je naš. jedino što mi ponekad ne znamo šta ćemo sa njim!
    Šalu na stranu, to je tako divan i pozitivan osećaj, posle čitanja ovog posta.

  2. Miodrag Ristic

    Što bi rekao Milko – "izokrenuta percepcija". Ako nije baš "izokrenuta" onda je bar malo drugačiji ugao posmatranja. Treba s vremena na vreme promeniti ugao posmatranja, ako ni zbog čega drugog – ono bar da malo protegnemo noge…

  3. Kajzer Soze

    Kada smo živeli toliko dugo u srednjem veku,normalno je da se oduševiš svaki put kada vidiš modernu tehnologiju u praktičnoj primeni.

  4. Bedno piskaralo

    E pa da znas, nije isto!
    Pijem ja kafu uz skype i sa kumom i sa sestrom, dopisujemo se, saljemo sms, gledamo slike jedni drugima.
    Ali ne moze nista da zameni nas zagrljaj, ne moze nista da zameni to sto nam deca rastu kao stranci i jedva se malo povezu kad se vide svake trece ili pete godine.
    O.k. da nije svog tog tehnoloskog cuda ne bi se videli ikako, niti bih imala i to malo parce njihovog zivota kod sebe, ali jbga da nije interneta one ne bi on the first place ni otisle u j'benu Ameriku i Australiju…
    Tako da, dzaba si krecio, ja oplakah juce turu jer mi moji kumovi ne dolaze. Jebes skype…

  5. Miodrag Ristic

    @bedno piskaralo – znam da nije i ne može biti isto. Ali bar u poslovnom smislu udaljenosti su postale nebitne. I to je nešto… Možda će zaista jednog dana postati nevažno gde se živi a gde se radi, a onda će možda neki ljudi iz daleka početi da se vraćaju…
    Živimo u nadi…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *