Razlozi za optimizam

Enterprise-carot

Odkud sad optimizam? Za prethodni post mi rekoše da je bio depresivan. Dopuštam da tako deluje na čitaoce u kombinaciji sa kišom koja neprekidno pada već dvadeset sati, a kažu da neće stati do petka… Svestan svoje društvene odgovornosti, i bremenitog društvenog trenutka u kome se nalazimo, rešio sam da udarim malo po optimizmu. Može?

Reasons to be Cheerful

U pesmi istog naziva iz 1979. godine pevač Ian Dury nabraja gomilu razloga za veselje, u rasponu od žutih čarapa do Boljšoj Teatra i Salvadora Dalija. Hm… Sa kog kraja jedan Balkanac da počne? Da li veći uticaj na optimizam ima činjenica da su rakijski kazani ove godine već proradili, ili to što već par godina nema rata u blizini?

Oprostite mi na malom privatizovanju ovog medija (a on i jeste privatan, zar ne?) – ja bih krenuo od ličnog prema opštem. Dakle, kao prvo – deca rastu. Trebao sam po savetu Duška Radovića da ih bijem čim su počeli da liče na nas, al’ ne mogu. Mnogo su simpatični! Počeli su da hvataju krivine, da se snalaze, da se nadmudruju, da se podsmevaju autoritetima (roditeljskim i profesorskim). Jednom rečju – biće nešto od njih. Usput sam uspeo i da ih zainteresujem da čitaju knjige, i da tragaju po Internetu za odgovorima na najrazličitija pitanja (pre svega – da uopšte postavljaju pitanja).  Ukratko – na tom planu sam vrlo zadovoljan.

Posao? Hvala na pitanju, kukamo i škripimo kao i uvek, ali još nismo osvanuli na nekom od onih veselih spiskova fimi koje bi rado platile svoje obaveze samo da im račun nije u blokadi. Kako nam to polazi za rukom? Pa valjda smo sposobni, vredni, pametni, a može biti i da smo iz nekog nepoznatog razloga Bogu mili,  a izgleda ni Vragu nismo mrski… Reče mi majka pre neki dan: „Ne priliči ti u tim godinama da se tako zagreješ oko nekih gluposti. Pa nisi ti neki klinac!“  Niko ne može tako da te pohvali – kao roditelj…

Materijalna situacija sa akcentom na perspektive, je kao i uvek ružičasta. Ako sada fali – za 5-6 meseci će da dođe neka Nova Godina, ili neki sličan cunami od posla, pa ćemo da se vadimo. Hvala Bogu i Dinkiću, te smo svi pomalo u dužničkom ropstvu, a pošto banke nemaju drugih robova sem nas, moraju da nas maze i paze, inače ćemo svi zajedno da grejemo ruke na izbušenom buretu.  Naravno, sve može za čas da krene kako ne treba, ali nema svrhe nervirati se unapred.

Ista stvar je i sa zdravljem. Mnogo se smejem u poslednje vreme. I kad ima – i kad nema smisla. Da nije na nevnoj  bazi? Nema veze – kažu da je to zdravo za organizam. Za razliku od teškog fizičkog i umnog rada, obično produženog nekoliko sati preko zakonskog maksimuma. Vikende da ne računam. Nije da se žalim, odavno sam navikao. Nažalost ne i moja kičma. U zemlji tenisa je vrlo „in“ imati teniski lakat, čak i ako ne igraš tenis. Sve u svemu koliko radim –  sasvim solidno sam očuvan. I spavam ko beba… Ali taj vic ste već čuli.

Na društveni život tek ne mogu da se požalim. Naročito kad pogledam crnu hroniku u novinama. Ili strane sa rijaliti & seLJebriti aktuelnostima. Oko mene u bližoj i daljoj okolini sve neki fini svet, niko nikoga ne psuje, ne vređa, ne masakrira sakirom i baca u septičke jame. Možda mi je društveni život malo plitak i dosadan? Ne marim, dok god mogu sa komšijama da stanem ispred prodavnice i razmenim nekoliko korisnih informcija o ishrani kućnih ljubimaca, pozajmim ašov, ili razmenim pelcere.

Budućnost? Pa jel’ gledate vi vesti? Budućnost je uvek ono za šta vredi živeti. Kao velika sjajna i mirisna šargarepa koja je uvek tu nadomak nepca. Što ja umem da zamislim budućnost – to niko ne ume! Sto puta lepšu nego političari. Ne maštam ja o grandioznim fabričkim halama u kojima vuče promaja, o gomilama nezadovoljnih pripravnika na minimalcu… Ja maštam male i tople snove, sa malo smeha, sa malo leta kada ne boli kičma i ne pada kiša dvadeset sati. I moji snovi imaju jednu malu kvačicu koja ih čini dragocenijim i lepšim od svih drugih. Jer moji snovi imaju tu fantastičnu i neverovatnu osobinu, da se malo po malo, tu i tamo, povuci-potegni…

Bar ponekad, ostvaruju.

9 Responses

  1. Jelena Milosevic

    Ovo bas izaziva osmeh na licu 🙂
    Drago mi je da umes ipak da uzivas u onome sto imas, bez obzira na prepreke i „budalastine“ koje samo deca mogu da ti urade :))
    „Ja maštam male i tople snove, sa malo smeha“ – na ovo dodajem i puno osmeha

    • detozin

      Kao i sve slične priče, ni ova nije uvek idilična. Ali se trudimo i ozbiljno radimo na tome. Ako već treba da budem pametan (a u tome je jedna-od-poenti blogovanja, zar ne?) rekao bih da je trik u ravnoteži. I nekoj pozitivnoj šizofreniji. Da povremeno pogledaš sebe sa strane, i kažeš: „A, šta meni fali?“ Npr. prvo si jaaaako nezadovoljan kako su ti izgletovali kancelariju, a onda pomisliš na kolege koje sede u polusrušenim šupama, ili na put koji si prešao od iznajmljene straćare… Sasvim je ok da čovek želi više i bolje, ali povremeno mora malo i da se „resetuje“ – i da nađe vremena da uživa u onome što je postigao.

      Jel’ vama ima smisla u tome što pričam?

  2. Natasa Cvetkovic

    Pozdrav!
    Ne da ima smisla, nego je jedino tako moguće živeti, a da ti glava ostane iznad površine čorbe u kojoj smo se svi našli (pominjem čorbu zbog šargarepe valjda).
    Ovo je zaista jedan vedar post 🙂

  3. Ivana Petrovic

    Meni samo nije jasno kako nisam ranije čitala ovaj blog?!
    Pročitah tri članka u cugu, stadoh na ovom pošto sam se više puta zasmejala do suza pa mi se zamutio ekran pa rekoh red je kad se uđe u kuću da se pozdravi domaćin..
    Koliko god nam bilo sumorno, smeh je uvek dobra terapija.
    Pozdrav,
    Ivana

    • detozin

      Hvala. Možda i jesi – ovaj blog se u stvari sastoji iz tri četiri skroz različite priče, u rasponu od šupljeg „pametovanja“, preko nesuvislih životno-poslovnih saveta, do neuspešnih literarnih pokušanja. Tebi se očito zalomilo da naletiš na nešto što te je dovelo u zabludu da autor ima nekog pojma o nečemu, ili neke druge osobine koje skoro sigurno nema.

      Ali ne brini, tu iluziju će već sledeći post da razveje…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *