PLATO – The final chapter?

plato prijekat

Poštovana gospodo,

U proteklih godinu dana u okviru projekta PLATO prešao sam put od zdravog skepticizma, do iskrenog oduševljenja. Mislim da je ideja Plato-a veoma korisna za MSP (i ne samo za njih), i da OBAVEZNO treba da se nastavi. I to iz bar tri razloga:

Na prvom mestu je svakako direktna koristi koju su (siguran sam) imali svi učesnici. To su kratkoročni efekti koji su se pokazali već u prvim mesecima projekta i vezani su za nove kontakte i direktnu razmenu informacija i mišljenja izmedju učesnika. Naravno – i konkretnu poslovnu saradnju.  Ovi efekti verovatno nisu spektakularni, ali su nove veze trajne, i sigurno će nastaviti da se razvijaju tokom vremena.

Na drugom mestu bih stavio ono što bi smo mogli nazvati popravljanjem kadrovskog kvaliteta MSP. Ili jednostavnije rečeno – nova znanja, veštine i ideje… Možda na svakom predavanju nismo uvek čuli nešto što već nismo znali, ali čak i kada smo samo rekapitulirali poznate činjenice – to „obnavljanje gradiva“ je moglo da bude veoma korisno. Meni se dešavalo da ne čujem ništa novo, ali da posle nekog sastanka imam utisak kako su mi se ideje iskristalisale i fokusirale, i da imam novi prilaz nekom problemu. Od nekoliko učesnika sam čuo skoro identičnu priču. Verujem da su mnogi dosta preispitivali sopstvenu praksu i organizaciju svojih kompanija pod utiskom predavanja, a naročito nakon posete Belgiji. Sama činjenica da smo „podigli glavu“ sa sopstvenog posla i malo se osvrnuli oko sebe imala je za posledicu da postavimo sebi i neka nova pitanja.  Kakvi god bili rezultati, činjenica je da se za učesnike programa PERSPEKTIVA  zauvek promenila, i da mnoge stvari sada gledaju na potpuno drugačiji način…

Na trećem mestu bih spomenuo koristi koje su verovatno najteže merljive, a tiču se dugoročnih efekata projekta. Verujem da će jedan broj firmi otkriti način (ili razviti postojeće opredeljenja) za okretanje izvoznim projektima ili nekom sličnom vidu medjunarodne saradnje. Uticaj B2B razgovora i razmene iskustava sa stranim MSP kompanijama (naročito u sprezi  sa novim elektronskim medijima i komunikacionim kanalima) je nemerljiv. Jedina praksa koja na duže staze može da obezbedi siguran i održiv razvoj naše privrede je dalje jačane i širenju takvih veza. Mislim da je DUGOROČNI STRATEŠKI INTERES  šire društvene zajednice (a to ona bar deklarativno i potvrdjuje) da se ovakve tendencije maksimalno podrže.

Nadam se da ta podrška neće ostati samo na rečima.

Miodrag Ristić,
direktor/vlasnik
Preduzeće za grafičku delatnost „Deto d.o.o“
Pančevo, Moravska 1/23

Srbija

Još o ovom projektu i mojim utiscima vezanim za posetu Belgiji pisao sam više puta na ovom blogu, Svi tekstovi su tagovani pod oznakom PLATO i možete ih videti pod ovim linkom.

Ovo pismo sam sastavio na molbu Koordinatora projekta gospodina  Aleksandra Nikolića iz PKS sa ciljem da na taj način dam svoju ličnu podršku nastavku ovog projekta

7 Responses

  1. Miodrag Ristić

    Ukoliko ranije niste ostavljali komentare na blogovima – postupak je veoma jednostavan:
    – u prozoru ispod naslova „Ostavite odgovor“ otkucajte vaš komentar (dužina nije ograničena) Ukoliko ste se prijavili pod svojim imenom ne morate se potpisivati pošto će se vaše ime pojaviti pre vašeg komentara.

    Na kraju samo treba da kliknete na dugme „Predaj komentar“ i vaš komentar će postati deo ovog posta.

  2. Igor Čikoš

    Projekat Plato je od izuzezno važnosti za srednja i mala preduzeća. Povezanost preduzeća je jedan od načina učvršćivanja pozicija na tržištu. Zajedno smo jači. Projekat Plato prosto mora da se nastavi, jer vidim mnogo pozitivnog rezultata u samom radu preduzeća.

  3. Nebojša Đinović

    Podrška velikih firmi malim i srednjim preduzećima je ideja koja mi se svidela i zato sam se i prijavio za Plato projekat. Učenje, rad i disciplina je ono što svim rukovodiocima, menadžerima, treba. Mi nesmemo da gledamo filmove, da čitamo beletristiku i da provodimo vreme bez veze. Moramo da čitamo kajrone, kolumne i samo ono što je sažeto i veoma korisno za naše obrazovanje- rečeno je na EPI projektu u Airport citiju ovog leta. Dobro, ja sam da se uči uči i uči. Ali od koga?
    Ono što ne razumem je oduševljenje vas, mojih kolega o poseti Ghentu?! Mi smo tamo bili ponižavani i zanemareni, jel to treba da učimo od Evrope? Gledaju nas kao ljude koji jedu živu decu, stalno nam traže vaučere, markice, bonove za doručak. čekamo konobara u polupraznom kafiću po petnaest minuta. Naplaćuju pišanje u restoranu gde za ručak daš i po 100 eura! Autobus kasni zato što se vozač uspavao… ili nije znao kojim busom da dođe po nas, velikim ili malim, da manje potroši goriva. Jel to da učim?
    Na završnoj svečanosti govore Flamanski a svi doooobro znaju Engleski Gde su im slušalice i prevodioci? Treba da se plate!!! Kriza!!!
    Da smo mi kojim slučajem govorili srpski u Sava centru, neko bi zaglavio Hag.
    Čudi me to jer su sa nama bili i ljudi iz Egipta, Južnoafričke republike itd.
    Mislim da treba da se okrenemo narodima koji su slični nama, Turcima, Bugarima, Rumunima pa da se lepo provedemo i mi tamo ali i oni kod nas.

  4. Stokic Ljubisa

    Ideje projekta Plato stvarno zavredjuje paznju. Cinjenica je da je treba negovati kao malo dete, pogotovo u Srbiji. Ali, cinjenica je i to da su nama ocekivanja na startu bila mnogo veca nego na kraju, tj. ono sto smo dobili od ovog projekta. Ono sto je meni licno nedostajalo a to je saradnja izmedju velikih i malih preduzeca. Mi smo godinu dana samo imali logisticku podrsku u organizaciji od strane velikih i, nazalost, nista vise. Toliku autarhicnost i zatvorenost za saradnju velikuh kompanija kod nas, nisam skoro doziveo. Kako oni, veliki, dozivljavaju sebe i koliki strah od otvaranja imaju to je prica za sebe. Neka se zapitaju kuda to vodi. Trebalo je i neko iz tih sredina, neko relevantan, da prati projekat Plato i generalnu ideju koja je promovisana, pa da se nesto stvarno desi,vrlo konkretno, za bilo koga od nas „malih“. Ovako, ok. sve je to jedno lepo iskustvo, puno dobrih kontakata, divnih ljudi, ulaganje za buducnost … i to je to.

  5. Miodrag Ristić

    Drago mi je što je moje pismo (a predpostavljam i raniji tekstovi) provociralo malo polemike. Neosporno je da čitava priča može da se popravi na 1oo načina, i da bi bilo vrlo korisno da se usmeri prema regionu, ali i da se proširi lokalna osnova… Verujem da će i ljudi iz Komore videti tu svoju šansu… Ne znam da li vam je promaklo nešto što je Stefan Derluyn rekao na kraju, odprilike u smislu „sada je na vama…“ Mislim da je to dobro pitanje za sve nas – da li smo mi SAMI dovoljno SPOSOBNI I ORGANIZOVANI za ovakve ideje?

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *