Sam pao – sam se ubio!

sam pao sam se ubio

Tek danas sam se setio da „pitam Twitter da li me neko tražio“ – i tako otkrijem ovo:

cyberbosanka Hana Kazazovic
@detozin Stigleeeeee vizitke i odlicne su :)) 500 potencijalnih musterija, klijenata, kupaca… masala 😉 Hvala.
 

To je Hana „tvitnula“ još 6-tog, i iako mi je pao VELIKI kamen sa srca, nisam više mogao ni ljudski da se radujem. Ostalih desetak srećnih dobitnika nagradne igre su svoje nagrade nešto ranije dobili redovnom poštom, neki su malo protestovali zbog kašnjenja (ili možda više zbog našeg ćutanja po tom pitanju), neki su se zahvalili…

Ali sve u svemu – moja genijalna ideja o viralnoj – marketing – nagradnoj – igri „Pronadji iglu“ naišla je u realizaciji na gomilu nepredvidjenih problema, rasplinula se, izmakla kontroli,  i na kraju pretvorila u totalan debakl!

Ovi blogovi su (kako ja razumem) smišljeni zato da bi ljudi mogli javno da se hvale sopstvenom genijalnošću, iskustvom, stručnošću – i tako to… Onda im se drugi malo dive i čestitaju im – pa onda u krug… Zato se ovo neće baš dobro uklopiti u taj šablon, ali nema veze. Namera mi je da sa vama podelim jedno važno poslovno/životno iskustvo: šta kad uprskate stvar?

Ko god ima nameru da se ozbiljno bavi bilo kakvim privatnim poslom (ili sopstvenim životom) – naći će se pre ili kasnije u ovakvoj situaciji. Nešto smo planirali i preduzeli, ali (skoro) ništa nije ispalo onako kako smo želeli. Uobičajena reakcija „na prvu loptu“ je gurnuti sve pod tepih, sakriti se u mišiju rupu, ili nestati u izmaglici na horzontu… I što pre zaboraviti neprijatnu epizodu (uz nadu da će to i drugi da urade). Ovaj recept relativno dobro funcioniše ako ste civil tj. ako ste navikli da vas stalno neko drugi vuče na grbači, da neko drugi donosi neprijatne odluke, ili da odgovara za vaše neuspehe.

Na žalost – to će teško da prodje ako ste u poziciji da možda već sutra morate da OBJAŠNJAVATE odakle vam rep… Postoji i bizarna ideja da su takvi neprijatni dogadjaji zapravo način na koji učimo i postajemo bolji. U konkretnom slučaju, kada se na papir stave sve greške koje su načinjene, SAMA IDEJA nije na spisku. Ideja je bila dobra: obećati nagradu svima koji pronadju nešto na sajtu i blogu (na nekoliko stotina strana), na taj način povećava se (drastično) broj poseta, što sigurno utiče i na rejting posećenih stranica, istovremeno se priča širi po twiter-u i facebook-u, gde relativno veliki broj ljudi otkriva mnogo informacija koje će verovatno kasnije podeliti i sa drugima. Oni koji dobiju nagradu, pričaju (ili pišu) o tome, i cela priča ide u krug…

Ali da bi se dobra ideja dobro realizovala – treba još poneka sitnica. Prvo i osnovno: ne treba praviti greške. Konkretno: prva i najkrupnija greška bila su nedovoljno definisana (osmišljena) pravila. Mogao bih lako da bruku i sramotu, što je do srećnih dobitnika u BiH i Hrvatskoj nagrada putovala skoro dva meseca – svalim na nerazumne carinske propise – ali to nebi bilo pošteno. Pošteno je reći da smo SAMI KRIVI što smo propustili tako važan detalj. Da li će se neka država na Balkanu obogatiti tako što „dere“ svoje gradjane carineći besplatne pošiljke sa po 50 evra – nije samo po sebi moj problem, ali postaje MOJ PROBLEM ako zaboravim gde živim.

Bilo je tu naravno i drugih propusta: nije bio definisan nikakav „dead-line“ do koga treba dostaviti podatke i elemente za izradu besplatnih vizit karti (što su neki doooobro iskoristili), čak je bilo i zahteva za više različitih imena, obostranu štampu… Cela akcija se neočekivano i nerazumno rastegla, a onda smo ušli i u sezonsku paniku (oko novogodišnje reprezentacije). Dok jedni ležerno overavaju idejna rešenja, drugi počinju da nas nervozno prozivaju po Twitteru, a mi za to vreme padamo na nos od umora i posla… Strahota!

Kada se nadjete u paklu kasno je da se žalite što vas miris sumpora štipa za nos. Onaj američki izraz „kontrola štete“ prilično dobro opisuje situaciju, a sva mudrost  se sastoji u tome da se fokusirate na to da uradite sve NAJBOLJE ŠTO MOŽETE u konkretnim okolnostima. Da li je to PR (vrlo popularna tema po blogovima)? Iskreno, daleko od toga da sam neki ekspert za tu oblast, ali dok čitam druge (čast izuzecima) dolazim do zaključka da nisam ništa manje stručan… Sve je to uglavnom krcato nekim opštim mestima i suvoparnom teorijom… Izgleda da većini prosečno inteligentnih ljudi ta materija  već na prvi pogled izgleda kao „mambo-džambo“ – pa se zato svi tako rado i hrabro upuštaju u polemiku na ovu temu. Ja sam srećom u životu čitao neke druge knjige, i u jednoj od njih pronašao nešto jednostavno kao: „Primedbe (reklamacije) su izvrstan izvor preporuka i prodaje…“ Pošto sam (srećom) to imao prilike i da proverim u praksi, mogu samo da samouvereno zaključim: čovek je potpuno u pravu! Sve to što nadugo i naširoko razni PR stručnjaci razglabaju do besvesti, može da stane u tu kratku rečenicu.

Posebno me raduje kad ustanovim da je nešto tako inteligentno naš pametni (a nepismeni) narod  rekao pre mnogo vekova: „Na muci se poznaju junaci“. Ako smo bar deo učesnika u nagradnoj igri uspeli da ubedimo kako smo uprkos problemima dali sve od sebe – napravili smo dobar posao…  I šta sad? Koliko smo naučili, koliko smo iskusniji ili mudriji? I šta sa tim skupo plaćenim znanjem i iskustvom?

E, to ćete videti kad napravimo reprizu svega…

Uskoro…

.

22 Responses

    • Miodrag Ristić

      Hvala ti za link. Vidi se da sam i ovo pravio na-vrat-na-nos pa nisam stigao da „kompajliram sve testimonijalse“ (tj da „prikupim sve komentare“ – prim.prev.) Očekivalo bi se od nekog u mojim godinama da je manje „plahovit“ – ali šta ću… Takav sam, naročito kad se „navrznem“ na neku dobru ideju… A što se reprize tiče – ovog puta nema greškaka! Uskoro, vrlo uskoro…

  1. Miss Cybernaut

    Vrlo hrabar i vrlo životan članak 🙂 Trebalo je samo suziti varijetete. Dobitnik nagrade se slaže sa uslovima tipa nema zamene nagrade i prenošenja na treća lica. Konsultacije oko dizajna, popravke i izmene moguće su ukupno 3x u terminima za to predviđenim (ponedeljkom i petkom 10-13h). Krajnji rok za potvrdu prijema nagrade je… + ne snosimo odgovornost za rok dostave za mesta izvan Srbije (disclaimer).
    Nagrade su pipava stvar, neki baš VOLE da pregovaraju, kao i kod dizajna bilo čega. Zato je dobro sve formatirati.

    • Miodrag Ristić

      Razumem tvoju ideju, ali ću ipak pokušati sa malo blažom varijantom. Pre svega bi mi bilo žao da isključim prijatelje iz regiona (samo zato što je CEFTA mrtvo slovo na papiru). Za takve LEPE IDEJE se moramo malo pomučiti, ko će drugi ako nećemo mi? U svakom slučaju, hvala ti mnogo na sugestijama – shvatiću to kao poziv na profesionalnu saradnju.

  2. Pedya

    Kaže naš narod „Na greškama se uči.“ A i mnogi drugi kažu da se iz pohvala ništa korisno ne dobija, a da su kritike izvor korisnih informacija. I verovatno je baš tako. Samo da se pazi na visinu „školarine“, da se novostečeno znanje ne „preplati“. Nadam se da cena koju si ti platio (ipak) nije previsoka. 😉

    • Miodrag Ristić

      Pa, to zavisi samo od naše sposobnosti da NEKO znanje pretvorimo u NEKU korist. Srećom – nije svaka korist materijalna (a to je nerešiva enigma za knjigovodje)…

  3. Retka Zverka

    Sledeći put napravi žurku, obećaj i hranu i piće (nemoj da kažeš da će to sve veselnici koji su se upecali da plate), i biće još veći odziv. 🙂 Šalim se malo. Konsultuj me za pros and cons kod definisanja pravila igre sledeći put. Nisam ni pravnik, ni PR, tim bolje. 🙂 U stvari, mani se ćoravog posla, to ti je moj savet koji nisi tražio. Ljudi su nezajažljivi (uglavnom, ne svi) i najviše cepidlače kada nešto dobijaju za džabe. A džabe nije, jer iza svega toga stoji trud, rad i vreme. A to se ceni jedino kada se i naplati. 🙂

  4. Dragan Radović

    Nisi ni pao, niti se, daleko bilo, ubio. Malo prašine na rukavima lako se otrese.
    Nego bi hteo da sve bude savršeno – stara boljka „veterana!“ :).
    A danas ti je ta osobina čist luksuz.
    I skup. 🙂

  5. Cyber Bosanka

    A sta da ti kazem, ja sam streber koji postuje pravila 🙂 Poslala podatke, rekla da vi znate napraviti dizajn i nisam vise pisnula. Po onoj staroj „poklonu se u zube ne gleda“ nije mi palo na pamet da sad ja nesto zakeram. Zato me malo iznenadilo da je bilo takvih.

    U svakom slucaju je ovo super iskustvo za ubuduce.

    Nego mene zanima je li bilo pozitivnih efekata od ove nagradne igre.

    • Miodrag Ristić

      Kratkoročni efekti su brzo „oživljavanje“ nove adrese bloga posle preseljenja (to je i bio primarni cilj). A ostalo? Za tih dva-tri dana koliko je akcija trajala ukupna poseta je skočila 2700% Sad još samo da smislim kako da to malo „rastegnem“… A oni efekti na koje si ti mislila će doći – uvek dodju, pre ili kasnije.

  6. Miodrag Ristić

    A onda je (najzad) vizit karte posle mnogo peripetija dobio i @ratkob – a na twitteru možete da vidite kako se „zahvalio“. Ubrzo mu se pridužio i @lajavikrelac (sa komentarom da je on onaj koji je hteo više različitih, obostranih… Tek da u potpunosti opravdaju naslov ovog posta, i da nam svima objasne par stvari u vezi poslovnosti, Balkana itd… Na kraju ovo ispade vrlo dobro iskustvo iz koga može mnogo toga korisnog da se naučiti…

  7. Sandra Zmua

    „svetu se ne može ugoditi“
    razumela bih da je u pitanju bila poručena roba, pa je došao škart.

    mada, sve je manje toga što razumem, a tiče se ljudi sa ovog podneblja.

    • Miodrag Ristić

      Već sam stavio tačku na celu epizodu, ali tek da tvoj komentar ne ostane bez odgovora: Da je neko razočaran ili nezadovoljan to mogu da razumem (ne ulazeći u to koliko je tome sam kumovao). Dešava se čak i u idealnim okolnostima, i to je (nažalost) sastavni deo posla. Ali, da neko nastupa sa jasnim ciljem da „kazni“ i načini štetu nekome ko mu je dao poklon?Ima neka reč za to samo ne mogu sad da se setim…

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *