I ja vama

posted in: Flash-backs | 1

davljenik

Lako je potonuti.

Okruženje te vuče, matica te vuče, nemaš ničeg solidnog i čvrstog za šta da se uhvatiš. Samo neke slamke. Trice i kučine.

A publika? Izvadili mobilne telefone i slikaju. Navijaju za crnu hroniku. Hepiend samo pokvari dobar naslov. Ono: „zamalo da se udavi“ nepopravljivo upropasti anegdotu za pričanje po slavama, daćama, svadbama i čekaonicama. Zamalo da ti se u životu desi nešto vredno tri minuta tuđe pažnje? Umesto toga – ostaješ „zamalo svedok“. A to je skoro isto kao ono svakodnevno i prosečno – ništa.

Fuj.

A šta ako si TI onaj kome je nestalo tlo pod nogama, pa te vuku betonske cipele, neko ti se čak popeo na glavu, ili obesio o vrat? I još te krišom davi, dok te šatro spasava? U tom slučaju perspektiva se donekle menja, jer koliko god da ti je svega dosta, i da ti se sve zgadilo  – još jednom udahnuti vazduh izgleda kao sasvim privlačna ideja.

I još nešto… Gledam sve te davljenike koji su čvrsto rešili da promene pripovetku. „Idem da se davim na nekom drugom mestu! Makar i u govnima, samo vas da ne gledam…“ – viču ozlojeđeni na pasivnu i tupavu publiku. Nije im lako. U toj situaciji je teško razmišljati racionalno, pa im treba oprostiti što ne vide tako očiglednu istinu. Ovom bednom i nezahvalnom vilajetu nećete nimalo nauditi ako odustanete. Ni ako se sklonite sa pozornice događaja.

Najviše ćete im napakostiti ako nastavite ležerno da plivate.

Dok se svi na smrt ne smore.

.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *