Retrogradna amnezija

posted in: Fikcija, ljudska prava | 3

amnezija

…ovaj pacijent je u saobraćajnoj nesreći zadobio više teških fraktura i kontuzija, brojne hematome… Ali sumnjamo i na amneziju. To je česta pojava prilikom posebno bolnih ili stresnih iskustava. Naš mozak jednostavno obriše – ne samo konkretan traumatični dogadjaj – već i dobru porciju sećanja koja su mu neposredno prethodila. Ponekad se dešava da ovaj proces brisanja ode veoma daleko unazad. Nema sasvim pozdanog objašnjenja za ovu pojavu. Samo nagadjamo da se prilikom „čišćenja“ neprijatnih i bolnih sećanja mozak, ponesen užasom, ponaša kao domaćica u klimaksu koja neurotično briše i sve NEPRIJATNE ASOCIJACIJE. Izgleda da zna u tom „poslu“ ponekad dobro da se zanese…

– Šta trabunja ovaj? – pacijent je bio neobrijan, sa licem punim masnica i podliva. Jedna ruka i jedna noga su mu bili u gipsu, a glava umotana zavojem. Nekoliko studenata u belim mantilima se nasmejaše na ovu njegovu primedbu, a profesor ih samo ošinu svojim ledenim pogledom.

– Kako smo jutros? Malo mrzovoljni, a? Kako VAM JE IME? – profesor je značajno naglasio poslednjih par reči, dajući iza ledja nerazgovetne znake studentima.

– Moje? Marko. Zovem se Marko…

– Dobro, dobro… Evo, kao što vidite pacijent nije u potpunoj amneziji. Ovaj jednostavan test će vam pomoći da odredite stepen psihičke traume. Potrebno je da u razgovoru sa pacijentom dodjete do prvih sećanja koja su mu sveža i jasna. Najbolje je da to učinite kroz seriju pitanja o stvarima koje bi svaka osoba tog uzrasta morala da zna – i to od najskorijih dogadjaja – pa polako unazad, koliko bude potrebno… Evo na primer… – doktor dohvati (bez pitanja) novine sa susednog kreveta, i prelete pogledom po naslovima.

– Evo na primer… Šta mislite o ovoj aktuelnoj predizbornoj kampanji? Ovog puta su stvarno rano počeli sa cirkusom? Šta mislite?

Pacijent je samo tupo žmirkao očima, i stezao zdravom šakom čaršav.

– Dobro, dobro… Nemojte se uzrujavati, nije to ništa… Evo – recite mi da li se sećate one afere sa vakcinama za svinski grip? O tome su pisale sve novine, iako niko nije odgovarao… Ne? – profesor se okrete prema studentima i dva puta značajno klimnu glavom.

– Hajde da probamo nešto malo starije. Kad kažem PETI OKTOBAR – na šta vas to osocira?

– To je neki praznik? Nisam stvarno čuo, ali imamo toliko praznika… – pacijent se malo snuždio i videlo se da mu je neprijatno što ga jedna plavooka studentkinja obasipa sažaljivim pogledima.

Dobro, dobro… Pustite sad to, nije važno. To je neki sasvim nebitan praznik… A recite mi – HIPER-INFLACIJA?  Da li vam ta reč nešto znači?

– To bi trebalo da je neko duvanje? I ta neka grčka reč… Naduvavanje nečega?

– Nikada niste čuli za inflaciju? – profesor je već zvučao pomalo zabrinuto.

– Kolege, izgleda je slučaj malo teži nego što smo mislili… Hajde da se vratimo još ranije. Evo – sećate se sigurno kako ste u školi učili o našim herojima, o lepotama i bogatstvu naše otadžbine. A na zidu je stajala slika najvećeg heroja i najvećeg sina svih naših naroda…

– U stvari – bila je bista…

– Da, da – bista! Baš lepo što ste se toga setili. Onda sigurno znate i kako se zove taj čovek. Taj čija je bista?

– Pa naravno. Po njemu sam dobio ime .

– Ali… Zar mi niste maločas rekli da se zovete Marko?

– Da,  Marko. Kao i božanski Marko Aurelije Flavije, koji se proslavio velikim vrlinama dok je služio baš u našoj provinciji, pre nego što je milošću  Senata i Naroda Rimskog postao Veliki Pontiflex. Gvozdena pesnica Pravednih Zakona naših! Božanski zaštitnih imena i slave predaka naših! I čujte me zato, o varvari! Neka se led ugnezdi u vaše srce i nek vam kolena klecaju od straha najstrašnijeg! Ako mi smesta ne skinete ove smešne okove, i pustite me da idem kući svojoj – svaliće vam se na glavu zlo najužasnije. Jer ja sam ponosni SLOBODNI GRADJANIN  – pod zaštitom Večnog Grada i Velikih Zakona naših. Ako se ogrešite o mene neuglednog – zamerićete se božanskoj sili – jer ja sam SLOBODNI GRADJANIN RIMA! I država moja će pravednom srdžbom da vam stoji za vratom dok god vam svima ne skine glave, ili vas sve u okove baci. Čujete li vi mene – GRADJANIN!!!

Profesor i studenti su stajali smrznuti kao kipovi. U trenutku se čulo samo tiho kucanje sata u hodniku,  i zvuk lifta koji je neko upravo pozvao. Pacijent koji je takodje izgledao malo zbunjem obrtom situacije, izkezi se u strahu prema skamenjenim prilikama u belim mentilima:

– Razumete li vi VARVARI bilo šta od toga o čemu vam govorim?

.

3 Responses

  1. Marjan Paradoksija

    Da, da, vreme prolazi, dani, godine, vekovi, svašta se promeni, ali politika i političari ostaju uvek isti. Afere, laži, obmane, bećanja, razočarenja,… A i narod nije daleko odmakao od varvarizma! Znači, nemamo šta mnogo ni da oekujemo, niti čemu da se nadamo, jasno je!

    • Miodrag Ristić

      Zanimljiva stvar sa tim Rimljanima – i oni su imali na stotine diktatora, političkih ubistava, prevrata – i sve one druge jezive stvari koje čine tkanje istorije – pa su ipak 1000 godina maštali i pričali o idealnoj državi, vladavini prava i zakona. Neke ideje su prosto toliko moćne da ih nešto tako trivijalno kao što je realnost – ne može pokolebati.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *