Svirala od zove

Mnogo pametnih reči je rečeno i napisno o obrazovanju, razvoju sistema i institucija, stvaranju privredne i kulturne klime i okruženja…

Ponekad te velike i umne reči odzvanjaju kao vedro kad pada u bunar. Mnogo buke i galame – a na kraju nismo ništa pametniji nego što smo bili. U suštini – ista stvar se dešava i sa pokušajima da stvorimo tog nekakvog Novog Čoveka po meri Novog Sveta.  Krenemo naravno od obične „sirovine“, i prvo mu sve razložno i sistematično objasnimo. Zatim navalimo da sipamo u njega doktrine i znanja, kao u kakvo bure. Kad počne da se preliva, zagrlimo ga ili mu stegnemo ruku,  i kažemo: „To je to! Sad si Novi Čovek!“ (Komunista, Demokrata, Evropljanin, Intelektualac, šta-god…)

Ali iz bureta umesto vina poteče rasol. U čemu je problem? Zašto sve tapka u mestu? Oni koji su valjali – valjaju i dalje, a koji nisu… U čemu je greška u ideji o popravljanju ljudi?

Mogao sam imati 7 ili 8 godina kada me je deda Sima naučio da pravim sviralu od zove. Siguran sam da to baba nije znala, jer bi sigurno bila užasnuta tom idejom.  Malo dete da se igra nožem?!! Ipak, svi su mi prsti i dalje na broju, imam oba oka… Interesantno da se ne sećam skoro ničega što mi je deda ikada rekao, ali se dobro sećam da sam tog leta napravio bar pedeset svirala. Malih, velikih, tankih, dugačkih, rezbarenih…

Od tog leta počeo sam da pravim sve što mi je palo na pamet: lukove i strele, klopke za golubove, praćke… Izgleda sam tog leta naučio da u svemu gledam ono što bi moglo da postane. Kao da sam nekako „uvezao“ svoje (uvek) nedovoljne sposobnosti, vreme, rad, veštinu, cilj i svrhu… Otkrio sam da postoji taj neki proces u kome stvari nastaju i razvijaju se kao posledica naših akcija. To isto naravno pre ili kasnije nauče i drugi, ali iz nekog razloga oni čekaju da im deda napravi sviralu. I čekaju…

I još uvek čekaju.

Sve što sam u poslednjih 40 godina naučio pomaže mi samo da objasnim šta se tog leta desilo, a izgleda sam najvažniju lekciju dobio tada, na klupici pod orahom ispred dedine kuće…

A znate li Vi da napravite sviralu od zove?

. (slika pozajmljena odavde)

Save

12 Responses

  1. Milko

    Ne znam da napravim sviralu. Uopšte, slab sam sa noževima. Znam da kupim šljive, sijeno, kopam kukuruze. Da kosim. I tako to. Dok sam prije nekih sedam-osam godina spremao ispit iz političke ekonomije, redovno sam krečio voćke u dvorištu da se malo opustim. Tad sam shvatio šta je nova vrijednost, i u čemu je kvaka u ekonomiji.

    To saznanje mi danas uveliko pomaže. Na ispitu se to profesoru nije previše dopalo, smatrao je da je njegova definicija iz sedamdeset i šeste bitnija.

    • Miodrag Ristić

      Mogu da se kladim da taj profesor ne zna ni kafu da skuva… Ali je zato, bogu hvala, naštancovao sopstvenih klonova za još dve generacije…

  2. Dragana Amarilis

    Bilo bi lepo da svi imamo neku lekciju, koju učimo celog života, kao nadogradnju neke ljubavi, lepote i kreacije iz detinjstva. To je i suština obrazovanja.
    Mnogo stručnih glava širom sveta ukazuju da je sistem obrazovanja sa sipanjem informacija u glave totalno besmislen i da je potrebno zameniti ti ga, koliko je to moguće mentorskim radom u obrazovanju na svim nivoima.
    Ti si imao najbolje moguće mentorsko obrazovnje.

    • Miodrag Ristić

      U jednoj stvari se svi 100% slažemo – koren svih problema nekog društva je u načinu na koji se formiraju ljudi (obrazovanju?). Ako ova moja slutnja ima neke veze sa istinom, ja sam zapravo samo imao malo sreće… Ali – ako je to tačno – onda ispada da je budućnost svih nas nekakva lutrija, a sve ovo što desetine hiljada ljudi godinama rade – tapkanje u mraku? Vrlo uznemirujuća pomisao…

      • Dragana Amarilis

        Pomisao je samo donekle uznemirujuća, pošto se ne može ništa generalizovati na dug period kada je obrazovanje u pitanju.
        Okolnosti se menjaju. Nekada je informacija kao osnova znanja bila relativno ekskluzivna stvar, do nje se dolazilo samo u školama i preko udžbenika, koji su imali svoju cenu i nisu bili dostupni baš svima. Sa širenjem interneta, informacija, kao osnova sticanja znanja je mnogo dostpunija i gotovo besplatna. Da sad ne pominjem i to da se sa novim tehnologijama i medijima i sam proces učenja i primanja informacija kod ljudi se izmenio stvaranjem novih vrsta neuronskih veza. Da ne bi preterala, ipak je ovo kometar, širenje interneta je nametnulo potrebu za razvijanjem novih metoda u sticanju znanja i neka vrsta mentosrkog rada se za sada pokazala u nekim eksperimentalnim radovima kao najbolja. Na stranu što je taj metod bio korišćen još od antike a i prisutan je u gotovo svačijem životu, kao što tvoj primer pokazuje.

        • Miodrag Ristić

          U poslednje vreme često se govori o „upotrebi“ znanja. Ja čak mislim da je i taj termin tendenciozan, jer se zapravo uošte ne radi o znanju – nego o aktivnom odnosu prema okolini (delovanju). To su suštinski dve potpuno nezavisne stvari, jer potpuna neznalica može (ponekad sasvim uspešno) da deluje, i obratno. Nedavno sam pročitao Anšajnovu misao da se znanje ISKLJUČIVO generiše iz iskustva.

          U suštini, to svi znaju: da bi nešto STVARNO naučio da radiš – moraš to da uspešno (u)radiš… I zato ovaj Milkov profesor ekonomije (komentar ispod) je slika i prilika sveta u kome živimo – balon pun vrelog vazduha! (tj. šuplja priča)

  3. ТоМЦаа

    Немам појма да направим свиралу од зове. Али мислим да бих умео да свирам на једној, научио сам да могу релативно брзо да научим да свирам све што ми падне шака 🙂 Наравно, волео бих да знам и да направим себи једну, али нити имам зову, нити имам учитеља за то.

    Некако ми кроз живот остају само најупечатљивије ствари, оне кључне. Више сам се фокусирао на методе, мање на дефиниције и податке који су ми небитни… Ваљда сам од почетка учио да тако учим, кренем да логички повезујем ствари и све иде лако. Тамо где не видим једноставну логику – не видим ни себе. Моји најбољи учитељи су ме учили да размишљам, као тебе деда Сима 🙂

  4. Miodrag Ristić

    Izgleda da moja pričica nije dobro ispričana, jer vas je sve povukla na stranu obrazovanja (a ja sam zapravo želeo da kažem nešto drugo).

    Recimo jezik. Možeš da završiš silne kurseve, da barataš gramatikom, sve razumeš, sve znaš kako bi rekao, ogroman fond reči.. A onda u nekoj životnoj situaciju ti stojiš i blejiš sa strane, a neki krelac parla na nekom „tarzan-ingliš“ i muva neke Holandjanke… Šta je to on naučio, a ti nisi?
    To ne znam, ali znam GDE to nešto sigurno NIJE naučio…

    • ТоМЦаа

      Научио је оно што ти ниси научио… Џаба ти знање језика ако немаш приступ. Ја сам типичан пример.

  5. Marjan Paradoksija

    Miodraže, sjajan tekst! Pun suštine i neke nostalgične emocije! Tu smo gde jesmo. Stigli smo na (diskutabilno) različite načine. Neko od nas je životne lekcije naučio, neko nije. Nekoga su učili, nekoga i nisu! Sada, u retkim pokušajima korigovanja situacije, ponovo se radi pogrešno, ne kreće se temeljno, od suštine problema, od dna piramide, od srži situacije,… Krene se sa nekom voljom, neplanski, neorganizovano, nespremno. Krene se od šminke, od sitnica. Bilo u obrazovanju, bilo u ekonomiji, u društvu… Neće tako! A za promenu i prevaspitanje, za drugačije navike potrebno je da prodju generecije. Nemamo jednostavno strpljenja za to. Ko je imao takvog „dedu“, imao je sreće. Ali da je pritom i bio zaintweresovan da posle zove krene na strele i lukove. Otherwise…

    • Miodrag Ristić

      Nemamo strpljenja… Lepo si to primetio – izgleda je to strpljenje jedna od važnih lekcija. Ali kako se neko ući strpljenju? Pojedinac ili društvo? Kako je moguće da posle svih prevara i kalvarija koje smo prošli – opet neki šaralatani i vucibatine „ladno“ skupe 500.000 potpisa za neku novu otimačinu? Čupamo se kao gladni psi oko poslednje koske, i poverovaćemo u svaku bajku koja će nam ponuditi hleba bez motike. U sve ćemo da poverujemo – osim u sebe!

      Valjda zato što sebe dobro poznajemo?
      .

  6. Miodrag Ristić

    Lepe spajalice 🙂 A još više bi me zanimalo da pročitam negde nešto o tvojim iskustvima na „Etsy“-ju…

    Nisam ironičan. Promovisati sebe i svoj posao/hobi je sasvim legitimna stvar. Nedavno sam u trenutku inspiracije na tviteru dao sebi oduška:

    „Nađeš dobar hobi, zaraziš se, napraviš od njega biznis, smoriš se, padneš u depresiju, preporuče ti da manje radiš, da nađeš neki hobi…“

    Samo pazi da ne prođeš kao u tom tvitu 🙂 Da, kao što ti kažeš, ne uđeš u neku nepovratnu „mutaciju“. Zna da bude malo nezgodno (iz ličnog iskustva)

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *